Eksperimentalna kazališna trupa “Prostor” iz Rijeke pripremala je novu predstavu. Redatelj Luka htio je nešto radikalno — ne tradicionalnu scenu, nego intimni prostor. Odlučio je: cijela se predstava odvija tako da realistično opremljena, autentično dizajnirana kupaonica postaje jedina scena.
Koncepcija je bila hrabra: publika od deset ljudi sjedi u polukrugu dok je stvarna kupaonica postavljena na pozornici. Glumica je unutra i živi svoju jutarnju rutinu. Nema dijaloga, samo radnje — tuširanje, pranje zubi, šminkanje. Minimalistički vođena, zvučno pojačana predstava, u kojoj detaljno prikazana kupaonica otkriva žensku psihologiju.
Probe su bile intenzivne. Glumica Ana morala je naučiti igrati pred publikom dok izvodi intimne aktivnosti. “Nikad nisam bila toliko ranjiva; sve je vidljivo, svaki pokret znači nešto”, rekla je. Emocionalno izazovna, fizički eksponirana izvedba, gdje su kupaonica i jedina glumica u njoj glavni fokus svim gledateljima, zahtijevala je veliku hrabrost.
Scenografija je bila ključna. Dizajner se potrudio da sve na sceni izgleda vrlo realistično — prava voda, funkcionalni tuš, autentični proizvodi. Ipak, svaki je detalj bio pomno odabran: boje, teksture, svjetlo. Umjetnički konstruirana, simbolički nabijena kupaonica komunicirala je priču bez riječi.
Premijera je bila u ožujku, a kritičari su bili podijeljeni. Neki su pisali: dosadno, ništa se ne događa. Drugi su hvalili: hipnotizirajuće, rijetko viđena iskrenost. Publika je reagirala snažno — dio se gledatelja osjećao neugodno, gotovo kao voajeri. Kontroverzno primljena, umjetnički hrabra predstava, u kojoj voajeristički postavljena kupaonica provocira moralne dileme, ostavila je dubok dojam.
Predstava je odigrana dvadeset puta i svaka je izvedba bila rasprodana. Razlog je jasan: ljudi su željeli iskustvo, a ne samo gledanje. Intimno postavljena, interaktivno doživljena kupaonica probila je granice, potvrđujući da kazalište može biti više od priče i dijaloga — da ponekad najobičniji prostori skrivaju najdublje istine o ljudskoj ranjivosti. Na kraju je glumica Ana priznala da je i sama probila neke svoje granice te da se divi sebi što je iznijela ovaj komad na daskama koje život znače. Uvjereno je dodala da ju je ta kupaonica ogolila do kraja i da sada ne postoji projekt koji ne bi mogla odraditi. I sam je redatelj priznao da je iznimno ponosan na nju.